Idealna tjelesna građa muškarca pretrpjela je nekoliko promjena tijekom godina. Nije nam u cilju pisati detaljan članak i uključiti u njega cijelu ljudsku povijest o ovom pitanju. Ipak, zanimljivo je promotriti trendove.
Kako se percepcija muške tjelesne građe i muških ideala općenito promijenila
Kao i u mnogim drugim aspektima, možemo reći da ni civilizacija nije utjecala na ovu tendenciju u pozitivnom smjeru, pogotovo u zadnjim godinama ili desetljećima. Istina: to je stvar ukusa. Ipak, uzmemo li u obzir širu sliku, tip tijela koji se smatra idealnim ili muževnim značajno je odstupio od onog što zbilja možemo zvati muževnim.
Sada, možete reći, to je stvar ukusa i individualnog izbora, i bili biste u pravu. Također sam i svjestan činjenice da će ljubitelji pokreta „pozitivno tijelo“ i zagovaratelji svjetonazora „izgled nije važan“ oštro kritizirati misli koje slijede. Ali to neće promijeniti činjenice.
No bolje da za sada usporim jer, znate ono, „što više žuriš sporije ideš“.
Muški ideali u Antičkom svijetu
Sažet ću ovo doba samo s par ključnih riječi. Ako pogledate kip iz antičke Grčke ili Rima, jasno možete vidjeti što se smatralo estetski lijepim (ili, da bolje kažemo, muževnim) u tom povijesnom dobu. Nema ni najmanjeg nagovještaja ženstvenosti u prikazu muškarca.Muškarci su bili pravi muževni muškarci, iako su homoseksualne veze između muškaraca bile uvelike prihvaćene u to vrijeme.
U Srednjem vijeku, osim ideala ratnika, bilo je i važno da čovjek bude od pomoći, koristan član društva, itd. Te su vrijednosti bile posebno važne religioznim ljudima, što nije začuđujuće, kada znamo da je crkva u to vrijeme imala daleko veći utjecaj. Zanimljivo je i istaknuti da je muževnost značila više od puke ratničke građe: zahtijevala je i viteški stav.Koliko je to daleko od današnjih moralnih standarda...
U modernom dobu, „blagoslovi“ civilizacije već su se počeli širiti. Muškarci još nisu mogli vrtjeti ključ Mercedesa oko prstiju, pa je najizravniji znak obilja bio imati mali trbuščić. To znači, malo „pozitivne masnoće“ smatralo se „idealnim“ u to vrijeme, budući da je to bio jasan znak da vlasnik ima čime napuniti svoj trbuh. To je naravno bilo daleko od pretilosti, koja još nije bila česta u tom periodu.
Idealna građa tijela u 20. stoljeću
Od sredine 1900-ih, kada je filmska industrija počela cvjetati, mršaviji muškaraci s malo mišića bili su ideal, baš poput Hollywoodskih „heroja“ tog perioda. Nakon toga je uslijedio hipijevski pokret i kult rock’n’rolla, kada su svi izigravali izrazito mršave i čupave rock zvijezde sa sličnom nečuvenom odjećom, ponašanjem i životnim stilom. Nisu ih slavili zbog njihovih tijela, tako da to nije bilo važno njihovim obožavateljima. To je bilo sljedeće „odstupanje“ nakon bucmastog muškog ideala modernog doba. No nije potrajalo, zato što...
Stigao je Arnold, koji je donio još jedno skretanje za 180 stupnjeva u percepciji idealne muške građe. To je bilo zlatno doba bodybuildinga i treninga s utezima. Ljudi koji su bili mišićaviji od prosjeka još nisu bili stigmatizirani (ili ne toliko kao danas), ali moramo priznati: Arnold je bio inspiracija svakome tko je išao u teretanu. Potajno, svi smo htjeli biti kao on, iako su nam šanse za to bile minimalne.
Ta slika tijela prevagnula je utjecaj životnog stila rockera do neke mjere, iako je i on u to vrijeme bio na vrhuncu. Ipak, iako je James Hetfield ili Lemmy imao dugu kosu, nisu bili nimalo ženstveni (zaboravimo sada nakratko na glam rock :D).
Do kraja 1900-ih, ideal muškog tijela postao je malo mršaviji nakon vladavine Arnolda i Slyja, ali trbušni mišići i dalje su ostali važni.
Tada je nešto krenulo u krivom smjeru. Slika vrijedi tisuću riječi:
Ideal muškarca izgubio je svoju muževnost. Naravno, to nije bio ideal za svakoga, i -Hvala Bogu- taj je trend danas gotov. Ipak, u prošlosti nije bilo moguće da izgled i građa kao na slici bude primjer za IKOGA. Ne želim ići u detalje oko stereotipa. Ali na današnjoj uvrnutoj sceni veza nedvojbeno je važan toksični faktor da su muške i ženske uloge nestale, ili, štoviše, zamijenjene su. Da budemo slikovitiji: ženama su narasla muda, a muškarci su svoja izgubili. I to nije zbog emo potkulture. To je više simptom nego uzrok. Emo pripadnici učinili su taj trend vidljivim, tako reći.
Ipak, u svakom zlu nešto dobro. Jer su nam filmske zvijezde poput Dwayna Johnsona, Marka Wahlberga ili Jasona Stathama (a ovdje bismo mogli svrstati i Brad Pitta, u svoje bolje dane kada bi se nabildao za ulogu) osigurale da možemo vidjeti prave muškarce barem na filmskom platnu, sada kada izumiru u pravom životu. I ne zaboravite na film 300, koji je zapravo pokrenuo pomamu za teretanama.
Molim vas nemojte me krivo shvatiti: postoje muškarci s definitivno muževnom karizmom, iako nisu nimalo muževni. I, s druge strane, mišići vas nužno NE čine muževnim. Pogledajte sliku ispod za primjer:
Ipak, bilo bi pogrešno previdjeti činjenicu da je nestanak atletske građe kao ideal blisko povezan s idealiziranjem ženstvenog muškarca.
Istina: nikomu ne smijemo suditi samo prema njegovoj tjelesnoj građi. Ali ne možemo zanijekati da muževnost definitivno ima i fizički aspekt, osim muževnih karakternih osobina.
Imaš li pitanje vezano za ovaj članak? Postavi ga!
0 komentari:
Objavi komentar