Obrnuta tjelesna dismorfija - kamo ide ovaj svijet?

ShopBuilder opet jadikuje, opet se žale na nešto, baš su se okomili na određenu skupinu ljudi.” Neki će to svakako misliti. Ipak, situacija je malo kompliciranija. Sigurno će biti onih koji će krivo shvatiti poruku ovog članka, stoga im savjetujemo da duboko udahnu, ponovno pročitaju članak i protumače ono što su pročitali prije nego što u komentarima izraze negativna mišljenja o nama. Hvala unaprijed.

Pogledajte malo po ulici, čak niti ne trebate ići na plažu. U vrijeme pisanja ovog članka veoma je vruće, odjeća je sve manja i otkriva svašta. Sve. Budimo iskreni: svašta se može vidjeti. Malo sala proviruje tu, malo više tamo, svugdje gledamo zanemarena tijela. U ovom članku ne želimo kritizirati ljude koji se iz nekog razloga ne brinu o svom tijelu. Za to mogu imati brojne razloge. Počevši od zdravstvenih razloga (koji su ipak najrjeđi), preko manjka vremena (tj. navodnog manjka vremena, no to je drugi par rukava) do činjenice da ljude jednostavno nije briga za svoja tijela. Njihova tijela, njihovi životi. Ipak, u takvom razmišljanju postoji velik problem koji sam uvijek primjećivao, ali sam ga postao svjestan tek kada sam naišao na prepirku u komentarima na Facebooku (ne na našoj stranici).

Što se smatra normalnim, a što nenormalnim?

Vjerovali ili ne, svijet se podosta promijenio. To jest, svijet se okrenuo naglavačke. U ime tolerancije prihvaćamo sve pojave, toleriramo svačije probleme, a sve su pojave koje smo prije smatrali neprirodnima ili čak štetnima sada društveno prihvaćene. Moglo bi se reći da nas je do toga doveo razvoj civilizacije, pametni ljudi ne napadaju druge zbog toga što su drugačiji. No, to nije srž problema. Srž problema jest to da ono što se tolerira postaje prirodno, a ono što je prirodno i uzorno postaje rijetko.

Sagledajmo ovaj fenomen koji je vidljiv u području zdravog životnog stila, prehrane i sporta.

Idete na plažu, izgledate dobro i ljudi gledaju u vas. I to je tako. Nije u tome problem. Misli koje se obično pojavljuju u umu običnog čovjeka uglavnom su: „Njemu je stalo samo do svojeg tijela”, „cijeli mu se život vrti samo oko brige za tijelo”, „naravno da se može tako izgledati ako nemaš pametnijeg posla”, „kladim se da se ne može niti opustiti jer mu je to na umu cijelo vrijeme” itd. Međutim, ako pokraj vas prođe deblji muškarac ili žena stariji od 30 godina, većina ljudi neće niti trepnuti jer je to „normalno”.

Žao mi je. Žao mi je, ali to NIJE normalno. To je današnje stanje, ono na što smo se naviknuli. I u tome je velika razlika. I to je srž problema. Uopće ne primjećujemo kad se ljudi zapuste nakon određene dobi (što je tužnije, potpuno je prihvatljivo, odnosno normalno, biti bucmast i među mlađim generacijama). Uopće ne pomišljamo da to nije prirodno. Ne smatramo da bi to trebalo biti drugačije. Međutim, ako je netko izvan tih okvira i ne prihvaća mišljenje „mase”, nešto nije u redu s tom osobom. Mora da je luda.

Obrnuta tjelesna dismorfija. Što to znači? Tjelesna dismorfija obično se pripisuje ljudima kojima je stalo do svog tijela. Taj poremećaj može se očitovati i u neprirodnim oblicima. Međutim, zar zadovoljstvo tijelom s 10 kg viška nije dobar primjer obrnute tjelesne dismorfije? Je li to u redu? Je li to normalno? Da naglasim još jedanput: par (ili malo više) kilograma više ne šteti nikome. Ljudi prema svojim tijelima mogu postupati kako god žele. No ako mislite da je to normalno, trebate shvatiti da se svijet okrenuo naglavačke. Iz kojeg god razloga. Zapravo, to nije normalno.

Ljudi obično misle da su bolji od ostatka životinjskog svijeta. Mislimo da smo svjesna i (teoretski) inteligentna bića. Ipak, ovo posljednje sve češće opovrgavamo, no to bi mogla biti tema nekog drugog članka. Za razliku od ljudi, nikad nećete vidjeti debele ili gojazne jedinke životinja. Prije nego što netko spomene tuljane: salo ima određenu ulogu. Životinje instinktivno znaju što im je potrebno kako bi njihova tijela dobro funkcionirala. No u ljudi, svijest do koje toliko držimo nadvladava instinkte i onda jedemo svakakve gluposti. I to smatramo normalnim. Ne možemo se pouzdati u svoje instinkte. Ipak, ima i ljudi koji se trude preokrenuti ovaj trend ili se barem obraniti od takvih štetnih učinaka civilizacije.Zar su oni čudaci? Zar su oni nenormalni, a svi drugi koju proždiru svakakvo smeće bez ikakve svijesti, koji se vode za lažnim instinktima i ne mare za svoje zdravlje (a ovdje nije riječ o fizičkom izgledu) normalna većina?

Ne, ne i ne. Nažalost, stvari su se promijenile. Možda smo se naviknuli na taj trend i više ni ne shvaćamo kada nam tijelo više nije u formi. No nemojte to smatrati normalnim, jer NIJE.

Prihvatite sebe takvima kakvi jeste, bla, bla, bla

Moje su omiljene prazne fraze koje vas navodno vode do sreće „volite sami sebe” i „prihvatite svoj izgled”. Prvo, u 90 % slučajeva to nije točno, a drugo, zašto biste prihvatili svoj izgled? Zašto je loše ako se nekome ne sviđa odraz u ogledalu? Zar bi bilo normalno prihvatiti dijabetes ili kardiovaskularne bolesti koje obično proizlaze iz takvog životnog stila? Zar je normalno prihvatiti da niste u stanju pretrčati 10 metara za autobusom jer ste zadihani? Zar biste to trebali voljeti? Zbilja?

Ne kažemo da ćete biti bolja osoba ako izgledate dobro. Dobar izgled neće vas učiniti boljima. To i ne tvrdimo. Samo kažemo da, i znam da većina ljudi to neće shvatiti, prihvaćanje debelog, zanemarenog i nezdravog tijela te ohrabrivanje tog trenda truje naše društvo - mentalno i zdravstveno. Uči nas da se ne mijenjamo, nego da mirno prihvaćamo ono što imamo jer su promjene nepotrebne. Kao da smo ovce. Uči nas da se pomirimo s tim da se naše zdravstveno stanje nakon x godina počinje nepovratno pogoršavati.

Kakvu nam to budućnost nosi?

Zar to želimo? Život u duhovno i fizički narušenom društvu (iako je pitanje vjerojatno bilo retoričko)? U društvu u kojem ljudi prihvaćaju svašta, neprirodno odjednom postaje prirodno, prihvaćeno i „tolerirano”, u društvu u kojem se oni koji svoj život žive na normalan način, a u ovom slučaju normalno se odnosi život kakav bi ljudi ZBILJA trebali voditi u idealnom svijetu, smatraju čudacima?

Obrnuta tjelesna dismorfija. Kada pivski trbuh postane normalan. Štoviše, čak i muževan! Mirimo se s dodatnim kilogramima jer je mentalno sve u redu. Zar ne mislite da je to malo kontraproduktivno? Oni koji se ne skrivaju iza svog trbušnog sala nakon dobi od 30 do 35 godina smatraju se čudacima, luđacima i uplašenim narcisima. Ma naravno. Jednostavnije je vjerovati u to nego zamisliti da se netko ne želi uklopiti u masu kojoj osoba zdravog razuma ne pripada. Ovdje se ne radi o izgledu. Dobar izgled samo je posljedica određenog životnog stila. Ili životnog stila kojem bi se trebalo težiti.

I znate što? To nikome ne šteti. Budite debeli ako to želite. Gomilajte dodatne kilograme ako vam to nije bitno. Ne trebaju se svi brinuti o svom fizičkom izgledu. Samo razmislite o tome što smatrate normalnim.
Ili prirodnim.
Ili nečim za čime se treba povoditi.